Ove tri reči opisuju jednu vremensku osu, ali svaka na njoj označava nešto drugo.

Menopauza je tačka: poslednja menstruacija u životu. Ima jednu iznenađujuću osobinu — prepoznaje se tek unazad. Niko ne zna „danas imam menopauzu”; to se zna tek kada od neke menstruacije prođe 12 uzastopnih meseci bez ikakvog krvarenja (a ta pauza nema drugo objašnjenje, npr. dejstvo lekova). Tada se pokaže da je ta menstruacija bila poslednja. Najčešće se to dešava između 45. i 55. godine — ali starost sama po sebi ne odlučuje ni o čemu.

Perimenopauza je period prelaznih promena oko te tačke — obično nekoliko godina, kod svake žene različite dužine. Prvi primetan znak najčešće je (mada ne uvek) promena ritma menstruacija: ređe su, češće ili drugačije nego inače; kod dela žena prestanu naglo, bez „najave”. U tom periodu mogu da se jave i druge tegobe — njima posvećujemo zasebne članke.

Postmenopauza je ceo život posle menopauze — dakle vreme koje počinje posle tih 12 meseci bez menstruacije. To nije „kraj teme”: zdravlju u tim godinama posvećujemo zaseban članak.

Čemu služe ovi pojmovi? Iz dva praktična razloga. Prvo, olakšavaju razgovor — „verovatno sam u perimenopauzi, menstruacija mi se poremetila” lekaru govori više od uopštenog „nešto se dešava”. Drugo, određuju jednu važnu bezbednosnu granicu: ako je od poslednje menstruacije prošlo 12 meseci ili više, svako krvarenje ili tačkasto krvarenje prijavi lekaru — zakaži pregled u najbližem mogućem terminu, čak i posle jedne sitne epizode. A ako ti tegobe prelaznog perioda otežavaju život — i to je tema za pregled, bez čekanja „da prođe”.

Izvori: [1] WHO — Menopause (fact sheet); [2] NHS inform — Menopause.