Skoro svaka od nas ima praznine u beleškama: nedelju dana odmora, nekoliko zaboravljenih dana, dužu pauzu. To je normalno. Samo vredi znati kako čitati takve praznine.

Najvažnije pravilo: nedostatak unosa je nedostatak informacije — a ne informacija da se ništa nije desilo. Dan bez beleške nije isto što i dan sa beleškom „osećam se dobro“. Kada kasnije budeš pregledala svoja zapažanja (ili ih pokazala lekaru), prazne dane tretiraj kao „ne znam“, a ne kao „sve je bilo u redu“. Čitanje praznih dana kao dobrih može da iskrivi sliku — u kom smeru, niko ne zna, jer upravo to nisi zabeležila.

Zato pomažu tri različite vrste unosa: „imam simptom“, „nemam simptom“ (to je vredan unos!) i — kada dopunjuješ kasnije — „ne sećam se“. Kratka beleška „bez bola“ govori više od praznog dana. A ako nešto dopišeš posle nekoliko dana, označi da je to dopuna — na primer datumom dopune. Tako ćete ti i lekar razlikovati zapažanje iz tog dana od onoga što rekonstruišeš po sećanju.

Da li praznine oduzimaju vrednost beleškama? Ne. Čak i neredovne beleške pomažu da primetiš ono što se ponavlja i pripremiš pitanja za pregled. Ne moraš ni da „nadoknađuješ“ bilo šta — bolji je pošten zapis sa prazninama nego na silu popunjen. Redovnost je korisna navika, a ne obaveza.

I najvažnije pravilo od svih: beleške nikada nisu ulaznica kod lekara. Ako te nešto brine, zakaži pregled za najraniji mogući termin — možeš da dođeš bez ikakvih unosa. Kod iznenadnih simptoma, kao što su veoma obilno krvarenje ili iznenadan jak bol, hitno potraži pomoć.