Gotovo svaka od nas ima praznine u bilješkama: tjedan godišnjeg odmora, nekoliko zaboravljenih dana, dulju stanku. To je normalno. Samo vrijedi znati kako čitati takve praznine.

Najvažnije pravilo: nedostatak zapisa je nedostatak informacije — a ne informacija da se ništa nije događalo. Dan bez bilješke nije isto što i dan s bilješkom „osjećam se dobro”. Ako kasnije pregledavaš svoja opažanja (ili ih pokazuješ liječniku), prazne dane tretiraj kao „ne znam”, a ne kao „sve je bilo u redu”. Čitanje praznih dana kao dobrih može iskriviti sliku — u kojem smjeru, ne zna se, jer upravo to nisi zapisala.

Zato pomažu tri različite vrste zapisa: „imam simptom”, „nemam simptom” (to je vrijedan zapis!) i — kada dopunjuješ naknadno — „ne sjećam se”. Kratka bilješka „bez boli” govori više od praznog dana. A ako nešto dopisuješ nakon nekoliko dana, označi da je to dopuna — primjerice datumom dopisivanja. Tako ćete ti i liječnik razlikovati opažanje iz tog dana od onoga što rekonstruiraš po sjećanju.

Poništavaju li praznine vrijednost bilješki? Ne. I neredovite bilješke pomažu uočiti stvari koje se ponavljaju i pripremiti pitanja za pregled. Ne moraš ništa ni „nadoknađivati” — bolji je iskren zapis s prazninama nego onaj nadopunjen na silu. Redovitost je korisna navika, a ne obveza.

I najvažnije pravilo od svih: bilješke nikad nisu ulaznica kod liječnika. Ako te nešto zabrinjava, naruči se za najraniji mogući termin — možeš doći bez ikakvih zapisa. Kod iznenadnih simptoma, poput vrlo obilnog krvarenja ili iznenadne jake boli, hitno potraži pomoć.