Gotovo svaka od nas ima praznine u bilješkama: tjedan godišnjeg odmora, nekoliko zaboravljenih dana, dulju stanku. To je normalno. Vrijedi samo znati kako takve praznine čitati.

Najvažnije pravilo: zapis koji nedostaje jest informacija koja nedostaje — a ne informacija da se ništa nije događalo.

Dan bez bilješke nije isto što i dan s bilješkom „osjećam se dobro”. Kada nakon nekog vremena pregledavaš svoja zapažanja (ili ih pokazuješ liječniku), prazne dane shvati kao „ne znam”, a ne kao „sve je bilo u redu”. Čitanje praznih dana kao dobrih može iskriviti sliku — u kojem smjeru, ne zna se, jer upravo to nije zapisano.

Zato pomažu tri različite vrste zapisa: „imam simptom”, „nemam simptom” (vrijedan zapis!) i — kada dopunjuješ naknadno — „ne sjećam se”. Kratka bilješka „bez boli” govori više od praznog dana. A ako nešto dopunjuješ nakon nekoliko dana, označi da je riječ o dopuni — primjerice datumom kada si zapis dopunila. Tako ćete ti i liječnik razlikovati zapažanje iz tog dana od onoga čega se prisjećaš.

Obezvrjeđuju li praznine tvoje bilješke? Ne. I neredovite bilješke pomažu uočiti ono što se ponavlja i pripremiti pitanja za pregled. Ne moraš ni ništa „nadoknađivati” — iskren zapis s prazninama bolji je od zapisa dopunjavanog na silu. Redovitost je korisna navika, a ne obveza.

I pravilo važnije od svih: bilješke nikada nisu ulaznica za liječnika.

Ako te nešto zabrinjava, naruči se u najbližem mogućem terminu — možeš doći bez ikakvih bilješki. Kod iznenadnih simptoma, kao što su vrlo obilno krvarenje ili iznenadna jaka bol, odmah potraži pomoć.